“Ako ne znaš što osjećaš prema čovjeku, zatvori oči i zamisli da ga nema. Nigdje. Nema ga, i neće ga ni biti. Onda će vam sve biti jasno.”
— Anton Chekhov
in another universe, my window is open and im laying on my floor. i am 12 years old. nothing bad has happened to me.
Umjela je da se izgubi i na pokretnim stepenicama, a kako ne bi u srcu zaljubljenog čovjeka... ✨
Nikom ne pričaš i onda ti se sve skupi i doživiš nervni slom jer ne možeš otvoriti teglu kiselih krastavaca a sam si
Izvini
Što nisam osjetila sreću u stihovima u kojima sam godinama spavala, a ti ih noću tajno pisao.
Izvini što ne volim poeziju, i što je tvoja riječ u rimi ostala samo riječ. Meni očito nije trebao Šantić da mu budem Emina,
Već samo jedno zaljubljeno muško srce,
Da mu ja budem ja.
Kod nane i dede sam.
Zove me moja razvedena mama sa sarajevskog parkinga da mi kaže da ima devet posto baterije, da se opet gušila u kući i morala izaći i sad tako sjedi u autu na parkingu i jede grisini. Rekoh "Mogu li i ja s tobom?"
Nasmija se, kaže "I tu si bolest od mene naslijedila".